Preuzmite odgovornost za svoj život!
Ovo je osnova promjene. Preuzimanje odgovornosti!! Kada shvatite da niste žrtva onda shvatite da imate moć. Navikli smo ići kroz život i kriviti sve i svakoga zbog toga što nam je onako kako nam je i ne ide nam onako kako bismo to željeli. Krivi su nam šef, okolina, bračni partner, djeca, rodbina, situacija na poslu, situacija u državi, bog i sudbina, ma sve i svašta, ali sve van nas. Mi smo jadni, mali, nemoćni i dok god krivimo druge, odnosno vanjske okolnosti za svoj život, takvi zaista i jesmo, zaista smo jadni, mali i nemoćni. Ovog preuzimanja odgovornosti se ljudi boje jer, nekako, kada preuzmeš odgovornost za svoj život ispada: “Čekaj malo, znači ja sam sam sebi kriv što mi ne ide”, a mi ne želimo biti krivi, lakše je kriviti sve drugo izvan nas. Mi nekako pojam odgovornosti automatski povežemo sa pojmom krivnje. Nema tu mjesta krivnji, sve što smo prije napravili u životu, napravili smo jer smo u tom trenutku mislili da je tako najbolje ili najlakše za nas i to je to. Kada smo birali taj posao, tog partnera, donosili tu neku odluku, u tom je momentu to izgledalo kao pravi izbor, zašto danas sebe kriviti što tada nisi znao bolje- jednostavno nisi znao. Osim toga, nema “prave” i “krive” odluke. Ako nas je taj naizgled krivi izbor nečemu naučio i slijedeći put ćemo znati bolje-onda nije bio krivi izbor-bio je škola, iskustvo, lekcija. Kada tako gledate unatrag na svoje odluke onda nema krivnje. S druge strane, preuzimanje odgovornosti vam daje ogromnu slobodu i moć, moć u kojem postajete kreator svog života, a ne jadna nemoćna žrtva koju životne okolnosti bacaju okolo kako im se svidi. Preuzimanje odgovornosti vam daje moć da ovo s čime sada niste zadovoljni i izgleda vam kao da ne možete promijeniti i uopće nemate izbora počnete mjenjati. Kako? Mijenjajući prvo sebe na bolje. Pretvarajući se u bolju osobu, jaču, kvalitetniju, podižući se na skali emocija, čisteći smeće koje nosimo u sebi i koje nam truje život…..Kada promijenimo sebe, sve se oko nas počne mjenjati. Kada promijenimo sebe donosimo bolje odluke. Nemojte mi ni vjerovati, ni ne vjerovati-samo provjerite. Ja jesam i djeluje čudesno.
Kada promijenite sebe na bolje, promijeni se prvo vaš pogled na okolnosti i situaciju, više ne izgledaju tako loše i bezizlazno, stvarno počinjete shvaćati da nije baš onako crno kako je izgledalo, ljude koji su vas do juče izluđivali isključite iz života ili počnete prihvaćati i gledati drugačije pa vam ne stvaraju više stres i nervozu, a shvatite da imate i neke opcije koje vam prije nisu ni padale na pamet dok ste bili u ulozi žrtve i mislili da ste nemoćni. Preuzimanje odgovornosti znači da ste sve u svom životu do sada vi stvorili, ali i da vi odlučujete kako će vam izgledati budući život, vi a ne netko drugi. Ako ste sami uspjeli stvoriti ovo čime ste nezadovoljni znači da možete i promjeniti. Ovo je toliko očito i toliko jednostavno da baš zato to i ne vidimo. Nekad su stvari toliko očite i stoje nam ispred nosa a mi ih ne vidimo i kada ti netko ukaže na to nije ti jasno kako nisi sam primjetio.
Što je odgovornost? Nekako je spontano i nesvjesno u glavi vežemo uz sram i krivnju. Dakle: ja sam za nešto odgovoran, ako uspijem, super, bravo ja, ponos, car sam, pali se ego, ali ako ne uspijem onda se pali sram i krivnja jer sam ispao nesposoban i nisam dovoljno dobar, opet naš ego. Jednu od najboljih definicija odgovornosti čula sam od Srđana Roje (jedan od najboljih spiritualnih učitelja s ovih naših balkanskih prostora i često ću se pozivati na njega i navoditi njegove mudrosti jer slušala sam i čitala mnoge, ali meni je, zaista, on bio onaj konačan “Aha” trenutak kad se iznad glave upale sve lampice). Odgovornost je sposobnost odgovora. Točka!! Kraj!! Trebate nešto napraviti i odgovorite na to odnosno napravite to najbolje što možete. Kako bilo tko od vas može očekivati ili kako vi sami od sebe možete očekivati da napravite nešto bolje od najboljeg što možete?
Po tome ispada da ako netko ima neku tešku bolest da je sam odgovoran? Ne ako je ta bolest sastavni dio tvog iskustva u ovom životu, u kršćanstvu postoji izraz “tvoj križ”, ako je to nešto s čime ideš kroz ovaj život da bi, opet, bio najbolja verzija sebe. Čak i u tom slučaju moć je u tvojim rukama kako ćeš to prihvatiti i nositi se s time. Hoćeš li to prihvatiti, biti u miru, i živjeti kolko god možeš kvalitetan i sretan život uprkos bolesti ili nedostatku, ili ćeš biti jadan, tužan, žaliti sebe, ogorčen, bijesan na Boga i sudbinu jer si bolestan. Samo što za veliku većinu bolesti zaista jesmo odgovorni i sami smo ih sebi izazvali dugogodišnjim, nekad cjeloživotnim nezadovoljstvom, nesretnim životom prepunim loših navika, prepunim stresa koji nas truje. Odgovorni smo za to što smo većinu vremena u niskoj vibraciji i u jednom trenutku našem tijelu je dosta i počinje da ozkazuje kao što otkaže i auto koji se loše održava.
Naš život je kao konj kojemu uzde možemo držati mi i usmjeriti ga da ide kuda želimo ili možemo pustiti uzde pa će konj glavinjati kojekuda i povlačiti će ga za uzde kako se kome svidi.
Dakle, početak transformacije samog sebe i početak promjene nabolje je prihvaćanje odgovornosti za svoj život i shvaćanje da ti to prihvaćanje odgovornosti daje ogromnu slobodu i moć.
